|
|
| < | listopad, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nova skola...
Novi pocetak...
Njihova pravila...
I wish for this night-time to last for a lifetime
The darkness around me
Shores of a solar sea
Oh how I wish to go down with the sun
Sve se naizgled cini savrsenim,ali to je samo maska.
Niked se ne zna tko su prijatelje,a tko neprijatelji.U ovim trenutcima
jedina osoba kojoj se moze vjerovati smo sami mi.
Sljedbenici njeni su blizu.Bitka ce poceti...
On a journey to storyteller`s mind
Whispers a wish speaks with the stars the words are silent in Him
Distant sigh from a lonely heart
"I`ll be with you soon, my Shalafi"
Grey Havens my destiny
Angela Sarah Death Slytherin
Ovo sam ja.Tama kosa i smaragdno zelene oci me karakterisu.Nisam bas druzeljubiva,ali ne mrzim ljude.Okrutna sam pream mutnjacima i bezjecima i sa njima ne zelim imati nista.Volim raditi spacke i remetiti red u skoli.Polaznica sam prve godine u skoli Starbrezee u Rusiji.Volim Jezik Podzemlja i Otrovne napitke.Mrzim Skrb o smrtonosnim zivotinjama.U ovoj skoli srela sam se sa straim prijateljima i stekla nove,slicne meni.Moje najbolje prijateljice su moja rodjaka Lizzie Shadan,te moja dugogodisnja prijateljica iz Hogwartsa Emily Davis.Partronus mi je crna pantera,a nedavno sam postala metamorfogus.Mrzim fenikse pa cu reci da je to moj bauk..Mrzim da mi netko naredjuje,te mnogo pricam i uvjek radim kontra od onog sto mi se kaze.
Ellisabeth Aina Madelline Alexis Dana Loreine Shadan
Moja najbolja prijateljica.Osoba kojoj najvise vjerujem i osoba koja je uvjek tu za mene.Mrzi da ju se zove punim imenom,te ju svi zovu Lizzie.Voli Mracne sile i Travarstvo sa crnim biljkama.Mrzi Jezik podzemlja jer se zamjerila Kameliji.Moja je rodjaka i nedavno se doselila kod nas buduci da joj je majka umrla.Jako je drska te ne podnosi grljenje.Uvjek oko vrata ima medaljon i prsten koji joj je majka poklonila.Parsel-Ust je i animagus,Graciozna bjela tigrica sa zelenim ocima,
PREPORUKA UZ ČITANJE:XANDRIA-RAVENHEART
Get this widget | Track details | eSnips Social DNA
Tama.Marčni oblaci nadvili su se nad zamkom.Sve je bilo zarobljeno u beskonačnoj tami.Kiša je polako počela padati ,s vremenom postajala je sve jača.Svi bi rekli da jee to tužan prizor,ali ja nisam svi.Voljela sam tamu,kišu i noć.Drveće je padalo pod težinom kiše i jačinom vjetra.Kiša je ispirala silni snjeg i oslobađala drveće kako di ga ponovo zarobila.Ja sam bila takva.Druge sam ljude oslobađala kako bi ih ponovno zarobila.Ne mogu se sjetiti kada i zašto,ali promjenila sam se.Pustila sam Tamu da me preuzme,kako bih na kraju postala ono što jesam.Čula sam stara vrata radne sobe kako se otvaraju,te čula poznati zvuk štikli tete Faith.
„Konačno sam te našla,pretražila sam cijeli dvorac!“reče zadihano.
Na mom licu pojavio se osmjeh.Sjela je na stol.
„Željela bih te nešto upitati.“počela je.“Da li bi radije pohađala Levenwith ili Starbrezee.?“upitala me
„Moraćeš biti određenija ako hoćeš odgovor.“
„Levenwith je škola magije u Irskoj.Po mnogočemu podsjeća na Hogwarts.Sa druge strane Starbrezee je škola pod vječim zvjezdama.Smještena je u Rusiji.Tamo ćeš izučavati crnu magiju.“objasnila je.
„Što je Maya odabrala?“upitala sam
„Odabrala je Levenwith.“
„Ja ću u Starbrezee.“
„Ok,idem napisati pismo Aichi.“rekla je te je napustila radnu sobu.
***
Ležala sam i gledala u palfon.Razmišljala sam novoj školi.Novi početak.Zvučalo je zanimljivo.
„Dakle tako se to rješava.“oglasila je moja draga sova Arhimed.Prije nepunih šest mjeseci na Arhimeda sam bacila čaroliju,čijeg se imena ne mogu sjetiti,te sada može pričati(filozofirati),čitati i savki mu dan inteligencija raste.
„Uspio sam riješiti jedan od najvećih matematičkih problema.“obratio se meni.Iz nekog su ga razloga fascinirale bezjačke prirpdne nauke.Posebice matematika.
„Arči,ne sad.“rekal sam bacivš jastuk na njega.
„Ali ovo je povjesni trnutak,a to znači..“počeo je sa jendim od svojih čuvenih govora koji taru po tri i pol sata,ako priča skraćenu verziju.Netko je pokucao na vrata.
„Uđi!“viknula sam.
„Vrijeme je da krenemo.“teta Faith me pozvala.
Skočila sam sa kreveta i pokupila prtljag.
„Idemo Pitagoro.“pozvala sama ga te mi je sletio na rame.
„Po zakonu paralelograma...“nastavio je.
Izašla sam u dvorište.Teta Faith, Cody i Zack stajali su nedaleko od vrata.Apartirali smo se.
***
Konačno samo stigli.To je bilo to Starbrezee.Škola pod vječnim zvijezdama.Stari zamak bio je ogrnut plaštom tame dok je zvjezdano nebo tu i tamo bacalo koji smop svjetlosti.Lagan i hladan vjetar počeo je duvati.Nedaleko od nas primjetila sam ženu crne kose odjevenu u tamno pavu,skoro crnu pelerinu.
„Faith,konačno si stigla.“reče ona.
Teta je odmahnula rukom.
„Ja sam Aicha Marvolo Riddle,ravnateljica škole Starbrezee.“predstavila se.
Pogeldala sam u svoju braću koja su se naravno prepirali i tukli oko nekakvih video igara.
Aicha ih je sa čuđenjem posmatrala.
„Ja sam Angie.“predstavila sam se te preišla svojoj braći kako bih ih razdvojila.
„A ovo su vam sijamski blizanci.Zajedno imaju jedan mozak“
„Hej,nisi fer.“pobunio se Zack.
„Gospode blagi Bože.“promrmljala je teta Faith.
„Pođite za mnom.“reče Aicha.
„Hm..ravnateljice kako se zove ovo jezero?“pokazala sam na jezero koje se nalazilo točno na sredini malenog otoka.
„To je Jezero Suza.“objasnila je.
Velika vrata škole su se otvorila.Dok smo prolazili kroz mračne hodnike primjetila sam portrete mnogih čarobnjaka.Sve su to bili crni čarobnjaci.
„Ovo su vrata Dvorane Istine.“ona,te nas je stavila u grupu učenika koji sa umornim licima stajali.Tada nas je napustila.
Naslonila sam se na zid kraj vrata.
„Bok.“primjetila sam da me je pozdravio meni netko dobro poznat.
„JAZZ!“uzviknula sam sa oduševljenjem.
„Ljepotice,pa gdje si ti?“nasmijao se.
Čvrsto sam zagrlila starog prijatelja.Nije me uopće bilo briga što ostali učenici počeli kolutaju očima i ogovaraju.
„I ti si tek došao?“
„Ma kakav,ovdje sam već tri godine,ali svake godine ovako zezam ravnateljicu.“reče.
Tada su se vrata Dvorane Istine otvorila i pred nas je stupila crvenokosa nastavnica blijedog lica.
„Moje ime je Kamelia Valent.A sada slušaje ovamo!“viknula je
„U ovoj školi postoje četiri doma.Ravenheart,Carpenter,Moonwalker i Kingslayer.Sada ćete dvoje po dvoje ući kako bi vasmogla razvrstati po...“počela je,ali joj se lice smrklo kada je ugledala Jazza.
„Marš unutra!“zaderala je.
„A vi dvoje po dvoje.“
Stala sam kraj jedne palvokose djevojke.
„Ja sam Violet.“predstavila se
„Angie,drago mi je.“prošaputala sam
Pratile smo nastavnicu Valent sve do sredine Dvorane.Na zidovima sam primjetila dva portreta.Bile su to dvije žene,crne kose čiji su pogledi čak i na portretima odisali mržnjom.Ispod jednog je pisalo Silvara Bloodhouse,a na drugom Raven Bloodhouse.
„Angela Slytherin.“profesorica je pročitala moje ime.Istupila sam ispred svih.
„Molim te sjedi tu.“Pokazala je na crnu stolicu,što sam i učinila.
„Na glavu mi je stavila crni šešir.
„RAVENHEART!“oglasio se.
Dvoranom se prolomio pljesak.Ustala sam sa stolice i krenula ka stolu Ravenhearta.Našla sam mjesto kraj jednog polamo krupnog maldića koji je svojm prijateljima raspravljao o nekakvoj psini.
„Jazz što ti misliš?“upitao ha je jedan veoma malen dečko.
„Pa Davide odličan idea.“reče Jazz.“A sad upoznajte curu koja je inspirisala ovaj plan.“reče Jazz pokazujući na mene.
Nekolicina dječaka okupila se oko mene te su se predstavljali,te sam ubrzo stekla nove prijatelje.
Sjedila sam kraj prozora svoje sobe i posmatrala pahulje snjega kako padaju.Jednio što imam od te noći su isperkidana sjećanja.Ništa više….
Hladna listopadna noć.Dva dana prije Maggienog rođendana.Hogwarts je jednostavno nestao.To više nije škola za mlade vještice i čarobnjake.Sada je nešto sasvim drugo…
A tko je kriv?Nitko ne zna.Niti itko želi saznati…
Nisam znala što se desilo mojim prijateljicama.Sve su jednostavno nestale.Jedino mi se Maggie javila.Napisala je da se nalazi u dvorcu Gospodara Tame negde u Americi.
Pogledala sam po sobi.Komadi odjeće ležali su na podu i bili su rašireni po krevetuu.U jednom uglu sobe nalazila se hrpa starih knjiga koje je Maya donjela iz knjižnice u dvorcu.Moja Slytherinska pelerine bila je obješena na vrata smeđeg ormana.
Nakon što je Hogwarts napadnut,moje tete su nas odlučile skloniti u Švedsku kod bake i dede.Sada borabimo u starom dvorcu negde u Švedskoj.
***
“I što će biti sada?”upitala me Maya koja se mučila da konačno zaspe.
“Ne znam:”šapatom sam odgovorila.
“Načula sam razgovor bake i mame,pričale su o nekoj novoj školi.”reče ona
“Stvarno,a što su rekle?”
“Pa nisam sve čula,samo riječi dobra,nova,uskoro i škola.”
“Vjerojatno će nam reći sutra.”uzdahnula sam i sklopila oči.
Plolako se primicalo jutro.Probudio me pištavi zvuk Mayinog mobitela.Obukla sam se i sišla u kuhinju.Tamo sam zatekle baku kako sjedi za stolom i čita svoju kuharicu.
“Jutro bako.”pozdravila sam ju.
Samo je klimnula glavom.To kod nje znači Dobro ti jutro nadam se da si lijepo spavala.
Nastavila je da čita svoju staru crnu bilježnicu.Ja sam uzela žitarice da pojedem taman kad je moj deda uletio u kuhinju.
“Pobogu Catherine,zar nemaš pametnijeg posla nego da čitaš to čudo”progunđao je
Baka je nešto promrmljala,ali oči nije odvajala od kuharice.
“Bolje ti je da spremiš doručak,a ne da to čitaš.Pročitala si ju tisuću puta.”nastavio je da ginđa.
“E pa ovo će biti tisuću i prvi.”baka će smireno.
Deda je počeo proklinjati dan kada je našao tu kuharicu i bio prinuđen sad da si nešto napravi.
“Znam!”zadovoljno je uzviknula baka.Žurno je ustala,obukla kaput i napustila dvorac,ostavljajući mene i dedu u čudu.Kuharica je pala na pod.Teta Faith koja je u tom trenutku ulazila u kuhinju spotakla se i pala.
“Ako ovu stvra još jednom ostavi na podu.zapaliću je.”iznervirano će ona.
***
“Hladno mi je.”kukala je Maya dok smo šetale kroz šumu.
“Šuti molim te.”preklinjala sam ju.”Već pola sata kukaš,pa ti si ovo htjela.Nisam ja kriva.”
“Jesi,što nisi rekla da je ovako hladno.”
“Zaboga,pa snjeg pada već tri dana.”
Probijale smo se kroz ledeni prekrivač kako bi došle do jezera.
“Hvala dragom Bogu.”reče zadihana Maya.
Obula sam svoje klizaljke i zakoračila na led.Voljela sam klizanje.Tada sam osjećala kao da mogu pobjeći od svega.Šuma je obilovala snjegom.Prekrasne borove grane izvirivale su ispod naslaga bjelog snjega.Običan dan u studenome.Jezero je bilo veliko.Led je bio dosta čvrs.Pogledala sam u Mayinom pravcu.Još se trudila održati ravnotežu.Polako sam krenula ka njoj.
“Trebaš pomoć?”upitala sam ju.
“Ne,ne mogu sama.”rekla je prije nego je pala.
“Sad trebaš li pomoć?”
“Ne.”odgovorila je i pokušala je pridignuti.Izgledala je poput likova iz crtanog filma.Radila je sve sem stajala.Noć se polako spuštala.Nebo je bilo prekriveno gustim oblacima koji su poprimali tamnu bolju.
“Bolje bi bilo da krenemo.”rekla sam i pomogla Mayi da ustane.
***
Polako smo prilazile dvorcu.Na vratima nas je dočekala baka.
“Ah,taman na vrijeme.”
Uputile smo joj zbunjene poglede.Ugurala nas je u kuću,a potom u blagovaonicu.Na velikom stolu nalazilo se mnoštvo morskih plodova.Baka je bila odlična kuharica,ali kad su u pitanju morski plodovi bila je totalni promašaj.
“Ja ovo neću jesti,ko zna gdje je nabavila ovo.”došapnula sma Justinu.
Sa njegovog lica nije silazio upalšeni pogled.Baka je pred mene stavila jastoga.
“Bako,ja ovaj…zavjetovala sma se da neću jesti ništa što me gleda,”promrmljala sam.
“Gluposti…uzmi riblju čorbu.”
Nervozno sam se nasmijala i pogledala u sadrzaj koji se nalazio u mom tanjiru.
Progurtala sam knedlu.
“Aaaaa!”vrisnula je Maya.
“Što je?”svi smo iznenađeno pohitali prema njoj.
“Moja čorba se miče.”
Pogled mi je pao na čorbu u kojoj je nešto plivalo.
“Ja ovo neću jesti.”odgura Justin svoj tanjir
Deda je zamišljeno sjeo u svoju stolicu.
“Znam.”
Otvorio je prozor i cijeli lonac izbacio van.
“Vidim da vam se čorba svidjela.:”reče baka.”Sad riba.”
***
“Nikad više.”ponovila sam doka sam iscrpljeno stajala pridržavajući se za vrata kupaonice.
Maya je sjedila na podu naslonjena na krevet.Dražala se za stomak.Čima je vidjela da sam završila otrčala ju u kupatilo kako bi povratila.Nekako sam se dovukla do kreveta i legla.
“Eto zašto ne jedem ništa što me gleda.”zakukala sam
“Tvoj red.”pokazala mi je.“Ovo je već deseti put,nikada nisam vidjela da netko tako loše kuha morske plodove.”
“Da mi je znati gdje ih je uopšte našla.”pitala sam se.
“Mrdaj!”viknula je teta Faith uletjevši u našu sobu,a potom u kupaonicu.
“To je već bolje.”rekla je teta Hope koja je prolazila kraj naše sobe.
Vratila sam se u krevet i pokušala zaspati.Kroz glavu su mi prolazila samo dva pitanja.Gdje su svi?Što se desilo?
Odlučila sam otvoriti još jedan blog o Angie.
Nadam se da će vam se svidjeti.Naravno,ubacujem u priču...
Samo ostavite komentar....
Eto je sve za sada...
kiss...
Come to me, Ravenheart
Messenger of evil
You shadow of forgotten dreams
You come to take away
My hope on your black wings
